Najbolje sorte paradajza

U ovogodišnjem tekstu opisat ću 40 sorti paradajza koje sam odabrao kao najbolje između oko 140 isprobanih u ovih par godina koliko se zabavljam s uzgojem. Ovo je treća zima kako napišem opise sorti paradajza, sažetak od prethodne sezone, s time da zbog tolikog broja sorti više nisam u mogućnosti u tekstu pokriti sve isprobano prethodne sezone, nego opisujem samo ono što mi se pokazalo najbolje, ono što zaslužuje da iznova uzgajam i ove godine. Dio ovih sorti opisivao sam i prethodnih godina, tako da ću se truditi dati novi pogled na njih, iz iskustva dodatnih sezona uzgoja i testiranja, da ne ponavljam samo ranije napisane recenzije.

Ove godine prvi put sam koristio svoju mobilnu aplikaciju za praćenje rasporeda sadnje paradajza pa tako imam i točnu statistiku raznolikosti, kombinirano za Liku i Medvednicu, gdje ih uzgajam. Lani sam imao:

• 80 različitih sorti paradajza
• 182 zasađene biljke paradajza, znači neke sorte su imale po dvije-tri zasađene biljke

Zanimljivi su bili i eksperimenti kako se ista sorta ponaša u različitom okruženju, na Medvednici koja je imala pogodniju klimu kod početka rasta pa time i brži početak sezone dozrijevanja, ali je kasnije bila pogođena nedostatkom vode te u Lici uz potok gdje je hladnije proljeće, ali im prirodnog navodnjavanja iz potoka ne manjka niti usred sušnog ljeta.

Ovogodišnji tekst o sortama paradajza temeljit ću na osam top 5 lista, po raznim kriterijima. Stavit ću si i ograničenje da ne ponavljam sorte između dvije liste, smještajem na jednu listu sorta gubi mjesto na ostalima, jer i tako je namjera ovog teksta opisati sorte, liste su samo subjektivno vrednovanje koje bi u nekom drugom trenutku vjerojatno drukčije bilo poredano.

Sorte za kušanje direkt s grane

Prva kategorija s pet sorti. To ogromno vrijeme koje utrošite na vrt nije samo zbog toga da bi na kraju uzgojili ukusne i lijepe paradajze, za koje znate s čime su prehranjivani i prskani (nisu ni sa čime). Vrt je nešto čime se ponosite pa koristite svaku prigodu da gosta prošetate kroz vrt i pohvalite se. Tom prilikom mu pokažete na granu i kažete probaj ovaj divni paradajz, odma, sad tu – pa mi reci kako ti se čini. Ovo je lista takvih sorti. Sorte koje su voćne i slatke te prijaju ko grožđe, a najslađe voće je uvijek ono s grane.

1. Litchi – Prvi na prvoj top 5 listi paradajza, a nije ni paradajz. Južnoamerička biljka, blizak ili daleki rođak paradajza, ovisno o kutu gledanja. Atraktivna bodljikava biljka velikog cvijeta i sitnog ploda, veličine oveće trešnje. Ili omanje šljive. A arome, nevjerojatno nešto, osjeti se u njemu višnja, bajadera, kivi, jagoda i sacher torta. Ajde dobro, osjeti se i paradajz, barem malo. Aromatična bombica. Vjerojatno nikad niste ovako nešto probali. Dosta je tvrdoglav svat za niknuti iz sjemena, molim ga već tjednima ove godine da izviri. Valjda hoće za koji dan, moram ga imati i ove godine, kad sam ga već toliko nahvalio.
   
2. Blush – sorta koju uzgajam još od 2019. godine, uzeo sam je u prvom valu nabavke sjemena s interneta. I oduševio se odmah s njime, poseban paradajz, hrskav, sladak, okusa tropskog boća. Klasik za ubrat s grane i odmah zagrist, prigodne je i veličine ploda, za kušat u dva zalogaja. Bude i ludo rodan ako mu se poslože uvjeti.
   
3. Negro Asteka – Meksikanac, cherry tamnocrvene boje. Nisam inače neki poklonik cherryja, al ovaj je izvanredan. Nema trunke kiselosti, a opet Astek zadržava slojevitu kompeksnu strukturu okusa. Ako ste dvojili je li paradajz stvarno voće, jer botanički je, Negro Asteka će vam ukloniti svaku sumnju.
   
4. Pink Oxheart – lijepog ploda koji ne može dugo stajati nakon branja, ali i ne treba stajati, lijepo ga riješite odmah u vrtu, da utažite žeđ. Minimlne kiselosti, jako malo koštica, sladak, jedini na ovoj listi da je veličine ozbiljnog paradajza. Paradajz kojeg jedete kao jabuku, dok vam sve curi niz bradu.
   
5. Matt’s Wild Cherry – sorta iz istočnog Meksika, ime nosi po Mattu Leibmanu sa Sveučilišta u Mainu koji ga je prvi predstavio u SAD-u. Cherry paradajzi su ko korov, ništa im ne smeta, prvi krenu rađati te zadnji stoje u vrtu u kasnu jesen kad sve drugo posustane. A Matt’s je zanimljiva sorta, najmanjeg ploda od svih cherryja koje sam uzgajao, sladak ko bombon.

Otporne sorte

Svako ljeto dogodit će se nešto u uzgoju paradajza različito od prethodnih godina. Dva vlažna “jesenja” dana u srpnju, 2020. godina je bila takva, nakon kojih će gljivične bolesti biljke podivljati. Ili ćete otići dva tjedna na more u Albaniju. U ta dva tjedna kiša neće pasti, štoviše nije pala cijeli srpanj 2022. godine. A “kap po kap” ste spojili tajmerom za navodnjavanje iz Lidla koji je zamišljen za pritisak vodovoda, a ne za gravitacijski pritisak spremnika vode. Ja sam lani otišao na more u Albaniju. I diletantaki sam spojio to navodnjavanje gredica na Medvednici. Kad sam se vratio zatekao sam pustoš, do kraja godine tamo su i velike sorte rađale paradajze veličine pikule. Biljke se nisu oporavile od tog šoka, kasnije su i s dovoljno zalijevanja davale samo minijaturne plodove. Većina njih. Nekima nije zasmetala ta suša. Tako da sam imao dobar test iz prakse koje su sorte otporne.

1. Pienollo Vesuvio – Početkom srpnja Pienollo je već rađao na Medvednici, ali nisam tada puno obraćao pažnju na njega, u obilju brojnih novih sorti koje su već davale prve plodove nije me bilo briga za cherryja. Kad je spomenuti nedostatak vode zaustavio većinu ostalih sorti, Pienollo je nastavio rađati još i više. Vulkanac. Sorta potječe sa padina Vesuva. Po selima iznad Napulja Pienollo vežu u ovakve grozdove te ostave obješenog u podrumu na zraku, dugo može stajati na ovaj način, kroz cijelu zimu se onda od njega rade umaci za paste ili se samo doda cijeli na pizzu. Navodno čak i dodatno dobiva na intenzitetu okusa s ovakvim čuvanjem. Ovu priču mogu i potvrditi, u zimu 2023. posjetio sam Napulj, svuda po gradu nailazio sam na grozdove Pienolla. Lopov drži i cijenu, što i zaslužuje u usporedbi s bezličnim plasteničkim zimskim sortama. A tek pizza sa Pienollom. Stare pizzerije u Napulju, koje drže do tradicije, na ponudi imaju samo dvije pizze: Margaritu i Margaritu s Pienollo paradjzom. Kad ih kušate onda uvidite da tako treba biti, svaki dodatni sastojak bi na toj pizzi bio višak, uz ovakvo bogatavo aroma koje daje napuljski paradajz na pizzi.
   
2. Santorini – Grčki pomorci donijeli su iz Egipta ovu sortu početkom 19. stoljeća, a ime je dobila po otoku Santoriniju, vulkanskoj guduri na Egejskom moru, zato jer ova otporna sorta uspijeva na tim teškim uvjetima s malo vode. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeca paradajz Santorini bila je dominantna kultura na otoku, a većina uroda izvozila se u Rusiju kao delicija za carski dvor. Ti izvozni putevi prekinuti su s Februarskom/Oktobarskom revolucijom, tada se također preko noći zatvorilo rusko tržište, slično kao i 2022. godine zbog ruske agresije na Ukrajinu. Santorini sorta je ostala i danas osnovni sastojak lokalnih jela na otoku. Nisam bio na Santoriniju, ali priča o lokalnim specijalitetima na bazi paradajza veliki mi je motiv da se uputim tamo. Imao sam dvije posađene Santorini biljke, jednu na Medvednici, drugu u Lici, obje su bile ranoranioci, prva sorta koja je dala zrele plodove. U Lici koji tjedan kasnije nego na Medvednici, zbog ličke klime, ali opet prva u svom selu. A u spomenutoj suši na Medvednici Santorini je uživao. To je njegovo okruženje kakvo voli.
   
3. Petr Casanova – Sibirac. Izgledom podsjeća na San Marzano, samo čak još izduženiji te ima zelenu kapu. Očekivao sam i da će bit bezukusan svjež poput Talijana, koji je primarno za kuhanje. Kad Petr ispade premium duguljasti tvrdi paradajz, za sljubiti uz kvalitetnu paštetu.
   
4. Don Juan – Dragulj iz Bjelorusije. Smjestit ću ga u kategoriju otpornih sorti jer ga sadim već četiri godine i nikad nije podbacio u urodu, u raznim okruženjima. Odlično se snalazi i u balkonskim uvjetima, kao determiniranoj sorti ne treba mu puno zemlje da se razvije i rodi pa je pogodan za uzgoj u kanti. Zanimljivog višebojnog izgleda, prošaran zelenim i narandžastim prugama, Don Juan mi je favorit još od 2019. godine kad sam prvi put sadio nekoliko egzotičnih sorti. Iz te prve sezone izdvojili su se Blush, Don Juan i Kalabaš kao sorte čiji sjaj ne blijedi, svake godine me iznova oduševe.
   
5. Amiš – Otporno sjeme, zato ću ga smjestiti na listu otpornih sorti. Kod selidbe 2019. godine pronašao sam vrećicu ovog sjemena staru desetak godina, nabavljenu u Americi više se ne sjećam kad. Sve je proklijalo, izrasla najveća biljka tog ljeta iz koje sam sačuvao sjeme za dalje. Sjajan paradajz, nominalno za kuhanje, al ja ga preferiram na debele odreske s krupnom soli. Moram ga sučelit ove godine s Petr Cazanovom za titulu najboljeg “paste” paradajza dok je svjež – paste je naziv za sorte gustog mesa koje su odlične za ukuhavanue u soseve. Amiš svaki put naraste moćna biljka debele stabljike, najviši na postrojavunju u vrsti, obavezno ode značajno preko dva metra.

Stare sorte

Koja je definicija stare sorte? Engleski termin “heirloom” u kontekstu biljaka koristi se za sve što nije hibrid. Po tome su svih 200 sorti paradajza, čije sjeme trenutno čuvam u kolekciji, stare sorte. Za potrebe ove liste treba mi uža definicija stare sorte. Jer neke od tih “starih” sorti su stare tek pet ili deset godina. Jesu li stare sorte geografski vezane sorte koje se 50 ili 100 godina uzgajaju na vašem području, tako da je sorta prilagođena klimi i tlu područja? Naišao sam negdje na ovo tumačenje. Po ovoj definiciji bio bi u problemu jer uzgajam paradajze u Lici, koja nema nikakvu tradiciju uzgoja paradajza. Čak su mi u početku u selu objašnjavali da je nemoguće uzgojiti paradajz u Lici. Tako da će za potrebe ove top 5 liste stare sorte biti one koje su poznate pod tim imenom stotinjak godina ili više.

1. Purpurni Kalabaš – toliko mi je drag da mu već i ime pišem u hrvatskoj inačici. Najružniji paradajz, nepravilnog oblika te navodno najstarija imenovana sorta, pod tim imenom zapisao ga je još Thomas Jefferson, treći američki predsjednik, koji je bio i predani sakupljač paradajza, a Kalabaša je donio iz Gvatemale oko 1800. godine. Kalabaš je i danas najbolji uvod u okusom intenzivne sorte. Kad negdje naručujem sjeme često pogledam drže li Kalabaša, to je znak dobrog prodavača koji zna što prodaje. Kao kad doznaš da netko sluša Pavemente pa odmah po tome ti se čini kao bliska osoba.
   
2. Crni Rus – crne ruske sorte su posebna priča u svijetu paradajza. Ruske “crne” sorte nisu crne, poput nekih indigo sorti koje su zaista crne, nego su bojom zgasito zemljano crvene s prelazom na zelenu. Većina ih potječe s ukrajinskog Krima, a interesantno je da su ih popularizirali Englezi koji su tamo ratovali (gdje nisu). Krimski rat, kojem se više nitko ne sjeća uzroka, povoda i rezultata, bio je uvod u masovni pokolj Velikog rata par desetljeća kasnije. Engleski vojnici, koji su uspjeli sačuvati živu glavu na mističnom poluotoku, vratili su se kući sa sjemenjem paradajza i pričama o čudesnim sortama paradajza koje su otkrili na Krimu. Crni Rus je, uz Crni Krim, vjerojatno najpoznatija takva stara crna sorta. Kad ga jednom razrežete uz večeru, onakvog izbrazdanog i često raspuklog, a cijela kuća zamiriše po njemu, znat ćete da je to paradajz kojeg ste oduvijek tražili.
   
3. Rutgers – Američki vintage paradajz, sorta koju su Campbell juhe u početku pakirali u svoje konzerve. Sorta nije imala dugo trajanje nakon branja, a nije bila ni pogodna za strojno branje pa su je komercijalno naslijedile razne bezukusnije sorte čije je prednost bila u duljem životu na polici supermarketa. Kako pričamo o dobi prije 100 ili 70 godina, prije entuzijasta koji su čuvali sjeme, Rutgers je bio skroz izumro. Od najraširenije sorte do potpunog nestanka. Onda je 2009. godine projekt nekog američkog sveučilišta, besposlen pop, iz stare Campbell limenke juhe izvukao genetskog materijala i ponovo uzgojio Rutgersa.
   
4. Couilles De Tauerau – Francuz – Bikova jaja bi bio prijevod imena, sorta poznata još od 1939. godine, dosta rijetka sorta danas. Nepravilnog oblika, naraste i do kilu, intezivne crvene boje i naglašenih aroma. Jedna od interesantnijih sorti koje sam 2022. prvi put probao.
   
5. Abe Lincoln – sorta iz kataloga sjemena iz 1923, ova je preživjela mračno doba uzgoja paradajza, sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća, kada su mnoge sorte netragom nestale. Veliki povratak obiteljskih vrtova u američkim kućanstvima krenuo je u devedesetima, a s njima i briga za stare sorte. Lincoln je stari američki beefsteak: mesnat, velik, s malo sjemenki, aromе starog paradajzа.

Najbolje u regiji

Kad se slažu bilo kakve glazbene liste uvijek se regionalni bendovi odvajaju zasebno. Valjda zaštitnički, ne želi se domaće vrednovati na širokoj sceni? “Regionalno” tada obično obuhvaća Ex YU kulturni prostor. Ja ću mu ovdje dodati i ostatak Balkana. Nisam revni sakupljač domaćih sorti, stoji mi neisprobano sjeme nekih naših rijetkih sorti već dvije sezone te nikako da dođe na red da se posadi. U obilju raznolikih sorti iz dalekih krajeva, s egzotičnim pričama o njima, domaće sorte često na prvu ne izgledaju nimalo inspirativno. Slične oblikom i okusom jedna drugoj, bez priče iza sebe. Dosadne. Puno nade polagao sam u Makedoniju, mističnu destinaciju dobre hrane, ali nažalost niti jedna sorta paradajza koju sam dobavio od tamo nije me osobito dojmila. Razvikani Doglaveš. Hvaljeni Ashleigh, iz makedonskog sela Lazec. Sve mi je ostalo u blijedom sjećanju, izgubilo se pored brojnih boljih sorti. Prošli ljeto prošao sam kroz Makedoniju, tom prilikom otišao do Mrazenaca na “najbolju janjetinu na svijetu”. Mrazenci su selo blizu grčke granice gdje stoluje neokrunjeni balkanski kralj janjetine Javor Džoko. Janjetina zaista je najbolja, ali puno sam očekivao i od pratećeg paradajza, mesnatog beefsteka koji se poslužuje “ucjelo”. Paradajz je ispao razočaranje, vodenast i bezukusan. Paradajz kod Javora Džoke kao personifikacija mog dosadašnjeg doživljaja makedonskog paradajza. Al zato su paprike sjajne bile u Skopju, spomenut ću to za svaki slučaj, da se neki Makendonac ne osjeti povrijeđen. Možda me ovaj tekst kasnije i dovede do onog željenog makedonskog paradajza? Nakon što sam pojasnio zašto na regionalnoj listi sorti paradajza nema Makedonije, evo što se nalazi na njoj:

1. Kosovo – Ovaj spektakl od paradajza otkrio je Glenn Parker, Novozelanđanin, pripadnik mirovnih snaga na Kosovu pred dvadesetak godina. Zapamtio sam to ime kao kombinaciju jazz pionira, Glenna Millera i Chalieja Parkera. Dok su potonji stotinjak godina ranije izgradili modernu glazbu, Glenn Parker, vojnik, zapisao je svoje ime u povijesti time što je negdje na Kosovu pronašao ovu sortu paradajza, sačuvao sjeme te ga poslao svojoj majci na Novi Zeland, od kuda je Kosovo našlo svoj put dalje, prenošen među kolekcionarima paradajza širom svijeta. Morate probati savršeni balans koji odlikuje ovaj ružičasti paradajz. Kad bi birao savršen klasičan paradajz, koje nije pretjerano naglašen ni u jednom segmentu, vjerojatno bi se prvo sjetio Kosova.
   
2. Borak – Sorta iz srpskog sela Veliki Borak, smještenog južno od Beograda, nedaleko od Save. Hvala Predragu Radojeviću, guru za paradajze iz Pančeva, na ovim informacijama te na sjemenu ove iznimne sorte. Borak se pokazao iznimno otporan na sušu i toplinske valove koju su udarali cijelo ljeto 2021. godine, bogato je rađao bez zastoja dobra tri mjeseca. A najviše mi je ostala u sjećanju edicija za najvećih vrućina, kad su plodovi bili gotovo kompletno bez sjemenki, doslovno paradajz krvari kada se razreže, prilažem i sliku kao dokaz. Borak je najbolje balkansko volovsko srce koje sam pronašao. Kome god sam dijelio ovu sortu, svi su povratno pitali za njega i hvalili ga. Srpska sorta uz koju se odmah sjetite kako se u Srbiji dobro jede.
   
3. Pill Box Red – Stara sorta iz Slavonije, mada ime ne zvuči tako. Dražen iz Osijeka ju je raširio, a njemu je sjeme donijela neka cura s pričom da taj paradajz čuvaju generacijama u familiji, a donijela je sjeme u crvenoj kutiji od bakinih tableta pa zato “Pill Box” ime. Paradajz je čisti šećer, teksture ko lubenica.
   
4. Plovdiv – mesnati Bugar, uživao je na poziciji pored potoka u Lici.
   
5. Solun – U ovoj mojoj podjeli Grčka je dio regije, koliko god se Grci trudili da nemaju ništa zajedničko s ovim balkanskim društvom. Jedna od poznatijih svjetskih sorti, sladak i rodan.

Crne sorte

U ovu kategoriju smjestit ću “crne” sorte koje se tako zovu iako nisu crne nego tamnije crvene u prelazu na smeđu sa zagasito maslinasto zelenom kapom te puno mlađe “indigo” sorte koje zaista jesu crne kao dimnjačar. Ove prve su i stare, vremenski, pokrio sam već Kalabaša i Crnog Rusa u kategoriji starih sorti. Suprotno od njih, indigo sorte su vrlo mlade, stare nekoliko godine do možda desetak godina maksimalno. Indigo sorte ponegdje se nazivaju i plavim sortama jer taj crni pigment u kombinaciji s crvenim mesom paradajza daje im neki ljubičasto-plavi odsjaj. Prva indigo sorta razvijena je 2011. na sveučilištu Oregon te po tome nosi ime OSU Blue, gdje je OSU skraćenica od Oregon State University. Dobivena je križanjem paradajza s bliskim srodnikom, divljom borovnicom. Ne radi se GMO sorti, nego o križanju prirodnim putem. Osnovna ideja zbog koje je ovo rađeno bila je da se ubaci antocijan, vrijedni antioksidans, tvar koja daje boju borovnicama, u strukturu paradajza. Antocijan je topiv u vodi, za razliku od likopena, antioksidansa prisutnog u svim paradajzima, koji je topiv u mastima pa uglavnom nije iskoristiv našem organizmu kod konzumacije svježeg paradajza. Ako nekoga zanima detaljnije o toj temi, evo i linka. OSU Blue, prvu indigo sortu razvijenu 2011. godine, sadio sam dvije sezone, atraktivan izgledom onako monolitno crn, al nažalost prilično bezukusan. Kao da ste otišli u Konzum i kupili kilu onog paradajza okusa plastike. Međutim prošlo ljeto naletio sam na nekoliko novih sorti, potomaka OSU Blue i ostao zapanjen, kakav spektakl od paradajza, svakako meni najveće otkriće 2022. godine iz svijeta paradajza. Botaničari širom svijeta isprobavali su križanje OSU Blue s raznim starim sortama, rezultat je nevjerojatan. Sorte poput Ametist Jewel, La Cadero ili Ozark Sunrise, nikada nisam tako nešto probao, intenzivna aroma vrhunskog viskija i dimljene šunke, sve to u jednom paradajzu. Crni geni borovnice potakli su najbolje u paradajzu. Jedva čekam ovu sezonu da se uvjerim da ono lani nisam sanjao, a nabavio sam i neke nove indigo sorte.

1. Ametist Jewel – elitni predstavnik tih novih indigo sorti s antocijaninom. Lani smo početkom srpnja imali “tejsting” paradajza kod mene na Medvednici, bilo je tada već dozrijelih ozbiljnih primjeraka: Borak, Tasmanijac, Malakhitovaya Shkatulka… Ali sve je impresionirao Ametist, a kako su svi prisutni (osim mene) bili pivski geekovi otvorili su Ametista na Untappdu, aplikaciji za ocjenjivanje piva – kako bi mu mogli dati recenziju. Tad još moja mobilna aplikacija za paradajze nije podržavala ocjenjivanje i recenziranje. Vjerojatno još uvijek stoji tamo, na Untappdu, Ametist, jedini paradajz među pivima?
   
2. Crni iz Tule – Kako sam spojio dvije različite grane paradajza u ovoj kategoriji, crne i indigo sorte, onda moram ovdje uvrstiti neku rusku crnu sorti. Crnog Rusa sam potrošio u kategoriji starih sorti pa ću ovdje smjestiti Crnog iz Tule, grada ispred Moskve, gdje je zaustavljena Guderianova oklopna divizija u napadu na Moskvu 1941. godine. Manji i neugledniji izgledom od Crnog Rusa, Crni iz Tule esencija je intenzivnog kontrasta slatkog i kiselog kojeg samo ruske crne sorte mogu pružiti. Slab sam na ruske crne paradajze.
   
3. Spudakee – Varijanta Cherokee Purple sorte, hvaljene američke tamne sorte, s time da je Spudakee paradajz s takozvanim krumpirovim listom, biljka listom liči cimi od krumpira. Po legendi su takvi paradajzi otporniji od onih s klasičnim “paradajz” listom. Nemam još dovoljno veliki uzorak da to potvrdim jer zadnje dvije godine, u kojima sam sadio veći broj sorti, bile su izuzetno sušne pa paradajzi nisu obolijevali od gljivičnih zaraza koje se prvenstveno šire za veće ljetne vlage, koje srećom po zdravlje paradajza zadnje dvije godine nije bilo. A 2020. godine, koja je bila vlažna te kad je rano u ljetu krenula plamenjača, imao sam samo jednu sortu s krumpirovim listom: Japanese Black Truffle (koji nije iz Japana). I činilo mi se da je otporniji, ali mi nedostaje veći uzorak da to potvrdim. Ne vjerujem ni jednoj uvriježenoj tvrdnji iz područja paradajza dok se sam ne uvjerim u nju. Spundakee je složenica od riječi Spud (irski krumpir) i Cherokee, po indijanskom plemenu s područja današnje Oklahome od kojih po legendi potječe sorta Cherokee Purple, rolls-royce sorta među američkim kućnim uzgajivačima paradajza. Biljka je dosta škrta, dobijete par plodova kroz cijelu sezonu. Ako navratite do mene probati Spudakee, nećete se osladiti, vjerojatno sam ga odmah pojeo čim je dozrio, kad ga tako malo bude. Ali ovo nije lista najrodnijih paradajza, nego najfinijih.
   
4. Negro Di Santiago – španjolski predstavnik starih tamnih sorti, ovdje kao treća grana, uz ruske crne paradajze te Amerikance Kalabaša i Cherokee Purple. Najveći od spomenutih, u veličini ploda, Negro je rijetka stara sorta iz španjolske Galicije.
   
5. La Cadero – kao petu sortu u ovoj kategoriji postaviti ću La Cadero, još jedan indigo paradajz s antocijanom, poput Ametista. Što više sunca dobije to će njegova crna boja biti dublja. Prošle godine bio sam oduševljen svim tim novim indigo sortama paradajza koje sam prvi put pribavio, ove godine moram složiti usporedni tejsting samo indigo sorti da definiram suptilne razlike među njima.

Neobične sorte

1. Yelow Stuffer – šuplji paradajz, pogodan za punjenje, poput paprike. Vjerojatno se niste susreli s nečim ovakvim, izgledom paprika, teksturom paradajz.

2. Green Tiger – hvaljena sorta po internet recenzijama, prvi put sam je sadio 2020. godine i tada ga nisam doživio kao nešto toliko iznimno kako su ga recenzije hvalile. Sve dok ga u jesen 2021. nisam kušao u miješanoj salati raznih sorti paradajza. I to ozbiljnih sorti, bilo je tamo ruskih crnih paradajza i svega takvoga. Čudo kako mali zeleni zlikovac dominira aromom među svima njima, okusna bomba u malom pakovanju. Kad testirate paradajze, ostavite zelenog tigra za kraj, da vam svojim intenzitetom ne pokvari ostale.

3. Putnički – Njemačka sorta, jedinstvenog oblika, paradajz koji nije nalik ni na jedan drugi. Po obliku je dobio i ime, plod ima oblik kao da je dvadesetak cherryja sraslo u jedan. Tako da kad ga ponesete na put, za gablec, otkidate komad po komad, ne treba vam nož. Zato “putnički”. Naći ćete ga na raznim jezicima pod nekim putničkim imenom, npr. Voyager. Svježeg neutralnog okusa i atraktivnog izgleda, ovaj paradajz je ukras svakog vrta, a svidjet će se aromom svima koji preferiraju klasične blaže okuse.

4. Tennessee Surprise – nakon puno godina naučio sam ključ kako ispravno napisati Tennessee bez provjere na Googleu. Jednostavno je, kao i Mississippi – svako slovo za koje niste sigurno piše li se dva puta – piše se dva puta. Ime ovog paradajza odmah otkriva od kud potječe sorta. Vrhunska žuta beefsteak sorta, spomenut ću i da sam se dvoumio uvrstiti njega ili sjajnu Kelloggs breakfast sortu, jer mi ponestaje mjesta u zadanih 40 sorti, ali Tennessee mi se uklapa u neobične sorte zbog svoje crvene jezgre, višebojni paradajz, u presjeku je većina mesa žute boje osim same jezgre koja prelazi u crveno. Takozvan “Bi-colors” paradajz. Postoje i trobojne sorte, ali neće mi ni jedna stati u ovih najboljih 40.

5. Teton de Venus – Nacionalni park Grand Teton razdvaja Wyoming i Idaho, niz vrhova Američkih Koridljera su prizor koji oduzima dah kada ih ugledate iz nepregledne ravnice Midwesta. Ime su mu dali francuski istraživači u svojoj prvoj ekspediciji koja je istraživala zapad američkog kontinenta. Teton na francuskom znači bradavica. Ona na sisi. Ne čudi me da je muškoj ekspediciji u nepoznato, nakon par mjeseci divlje ravnice, prvo što su ugledali na obzoru ličilo na sisu. Ova priča nema neke druge poveznice s ovim paradajzom, osim što sam po njoj odmah znao značenje riječi teton na francuskom. Ovaj paradajz je teton od Venere.

Žute sorte

1. Tasmanian – neman od paradajza, ogromnog ploda, žut kao limun, sočan, odgovara mu Lika. Još na balkonu na proljeće je djelovao najnaprednije, prvi je procvjetao, prvi u srpnju već dao plod pa nastavio rađati do kasno u jesen.

2. Amana orange – veliki žuti paradajz iz Iowe. Umjesto da pišem opis, navesti ću recenzije ove sorte iz moje Tomato-box mobilne aplikacije. Jer kako kome spremim paradajza na kušanje, tako dobije i mobilnu aplikaciju s listom sorti koje je dobio, uz zamolbu da napiše ocjene i utiske. Tako Miro piše “Kapitalac na stolu, dovoljan kao glavni obrok. Hrvali se s njim na dva puta. Sladak, bogat, mesnat, narezan izgledom baca na mango. Odlična protuteža teškom roštilju. Osvaja na prvu. Šarmer”. Adrijan nadodaje “Blag a ugodan. Zavodljiv vizualno. Super okus, top paradajz”. Dok Šaba zbori “Sočan, sladak, topi se u ustima. Mrcina koju je teško savladati iz prve. Dobar za toćanje”. Čini mi se da im se Amana svidjela?

3. Fantome du Laos – sorta je zaista iz Laosa u Indokini. Na prvi pogled se činio bezukusan, onakav blijedo žut. Općenito, ne samo kod Laosa, boja paradajza vuče za sobom neke predrasude. Tako se obično misli da su zelene sorte paradajza kisele, iako su neke od najslađih sorti koje sam probao upravo zelene. A kod žutih sorti naišao sam da ih ljudi ne žele probati, misle to je neki radioaktivni GMO. Za Laosa izvući ću recenziju od Ivana iz Tomato-box mobilne aplikacije gdje kaže “Kao session IPA, lagani, gotovo slatkast, topi se u ustima, idealan početak tejstinga”.

4. La Carotina – paradajz s notama mrkve u okusu. Narandžaste je boje. Otud mu i ime. Osvježavajuća sorta, moram joj više pažnje posvetiti ove godine.

5. Malakhitovaya Shkatulka – stara ruska sorta neizgovorivog imena, prevedeno to bi bila “jantarna kutija”. Shkatulka, škatulka, škatula, kutija. Ruski je jednostavan! Najbolje što se može dobiti od velikog zelenog paradajza. Nije žut, zelena je sorta, mada kad dozrije prebacuje lagano na žuto pa sam ga po toj liniji smjestio u ovu kategoriju

Tekst sam ove godine organizirao u obliku “top 5” lista, kao svojevrsnu asocijaciju na roman Hi Fidelity. Nicku Horbyju to je bio prvi roman, jer se onaj prije toga, Fever Pitch, esencija nogometne proze, vodi kao “non-fiction”. Izgleda da sam Hi Fidelity pročitao u pravo vrijeme, u studentsko doba, moralo je to biti negdje krajem devedesetih jer roman je izašao 1995. godine, a pročitao sam ga prije američke ekranizacije koja je snimljena početkom dvijetisućitih. Osim fascinacije britanskim piscem koji razumije sve bitno, nogometni fanatizam i dijagnozu kolekcionarstva muzike, od romana mi je ostala i navika vrednovanja i organizacije kroz top 5 liste. Cijeli Hi Fidelity temelji se na top 5 listama. Što je tematika teža za vrednovanje u listi, to je taj izazov slađi. Planirao sam sve smjestiti u sedam dosadašnjih lista, 35 sorti, ali sada mi se čini da sam neke bitne sorte ispustio te da moram dodati i osmu kategoriju.

Običan crveni paradajz

Zadnja kategorija, ako ste izdržali pročitati sve od ovdje, zaslužili ste i nekoliko “običnih” paradajza, velikih, crvenih, mesnatih, sočnih, ali klasičnog okusa “starog paradajza”. Neke od takvih sorti već sam opisao u prethodnim listama po raznim kriterijima, ali i ove u nastavku svakako zaslužuju svoje mjesto u ovogodišnjoj recenziji sorti.

1. Kanadsko srce – da nije bilo spomenutih fantastičnih indigo sorti, Kanadsko srce bi mi vjerojatno bio najugodnije otkriće sezone 2022. godine. Ako tražite idealno volovsko srce, ne trebate tražiti dalje od njega.

2. Brandywine Cowlick – Brandywine je sinonim za američki craft paradajz. Amerika je ponovo ta koja postavlja trendove, slično kao i kod craft piva. IPA je pivski stil koji je sinonim craft pivskog pokreta. IPA nije nastala u Americi, to je stari engleski stil koje je bio gotovo napušten i zaboravljen u pradomovini. Onda su ga popularizirali Amerikanci i potaknuli trend. Osviještenost o ljepoti uzgoja u vlastitom vrtu i prehrani povrćem kojeg sami uzgojimo ponovo je trend koji je krenuo iz Amerike. Tamošnje statistike pokazuju ogroman rast udjela kućanstava koja samostalno uzgajaju povrće u zadnjih deset godina te još veći porast udjela “milenijalsa”, generacije koju inače ništa “staromodno” ne zanima, u aktivnim vrtlarima (info link s ovim podacima). Tim smjerom ovaj trend stiže i kod nas, mene je zahvatilo pred koju godinu, a primjećujem da se sve veći broj znatiželjnika nadviruje preko moje drvene ograde i raspituje kako bi krenuli u to odjednom popularno vrtlarstvo. Uostalom to mi je i jedan od motiva zašto pišem ovaj post, poput Jehovinog svjedoka, dođite, pridružite nam se. Da se vratimo na Brandywine, najrašireniju sortu po mondenim američkim vrtovima, krasan veliki mesnati beefsteak paradajz bogatog okusa, sve ono što ni Amerikanci ne mogu pronaći u svojoj samoposluzi. Cowlick je Brandywine podvrsta, nastala slučajno prije desetak godina, kad je neki entuzijast shvatio da je njegov Brandywine rodniji i ranije dozre od susjedovih (ovdje je cijela Cowlick priča). Baš sjajan paradajz, perjanica kad ga poklonite nekome, a ja sav višak dijelim, onakav ogroman i mesnat. Primjećujem da dosta ljudi ima oprez prema paradajzima koji ne izgledaju kao paradajzi na koje su navikli, bilo bojom ili oblikom. Ili su im okusi previše intenzivni kod pojedinih sorti. Brandywine sve takve bez greške oduševi.

3. Pink Berkeley Tie-Dye – Američka sorta, atraktivnog izgleda, sa zelenim zebrastim prugama. Dosta rana i rodna za krupnu beefsteak sortu. Arome usporedive s legendarnim indijancem Cherokee Purple, intenzivnog okusa, jaki balans kiselog i slatkog. Pink Berkely ima još jednu prednost, našao sam podatak da je preferirana sorta na američkom jugu za tamošnji specijalitet “pohane zelene rajčice”, kao u istoimenom filmu iz videoteka devedesetih. Za tu deliciju se ubire dok još ne dozrije do kraja. Malo sam modificirao recept u “grilane zelene rajčice” te prethodnih godina dosta grilao zelenog Pink Berkelya direkt u vrtu na Medvednici. Sjajna delikatesa, puno kompleksnije arome od tikvica na roštilju.

4. Aussie – Australac, kao što mu ime kaže. Prošle godine sadio sam dosta klasičnih crvenih beefsteak sorti, među njima izdvojit ću jako rodnu američku Juliu te ovog mesnatog teškog Australca.

5. Rosa de Barbastro i Rosa de Perales – pokrajina Huesca je na sjeveru Španjolske, pod Pirinejima, Barbastro je gradić u Huesci, a Rosa zaštićena španjolska sorta paradajza. Roza (nije željela da zna) iz Barbastra raširena je po cijeloj Španjolskoj, našao sam je i na maketu u Malagi prošle godine prilikom gostovanja Dinama u Sevilli. Barbastro je poznat i kao destinacija Hemingwaya i Orwela prije stotinjak godina, još postoji birtija u Barbastru gdje su tejstali lokalno vino (i paradajze, pretpostavljam). Barbastro je nešto kao pemium španjolska sorta, ali meni se prošle godine učinila zahvalnija slična njoj Rosa de Perales, manje razvikana Španjolka, iz Peralesa sjeverno od Madrida. Možda joj je više odgovarala lička klima? Provjerit ću ove godine to detaljnije.

Nije gotovo, napisao sam nastavak ove top liste početkom 2025. godine, tako da ovdje provjerite što se promijenilo u odabiru najboljih sorti paradajza kroz dvije godine nakon teksta kojeg ste upravo pročitali.

U nastavku je lista svih 200 skupljenih sorti, poredane po zemljopisnom ključu, jednostavno mi je to ovako izvaditi iz mobilne aplikacije. Kratka matematika, ako sam ih do sada isprobao 140, znači ovdje imam 60 sorti koje nisam dosad sadio, većinom nabavljene ovu zimu. Ako ove godine uspijem zasaditi 100 različitih sorti, to je taman ovih 40 favorita opisnaih u testu te 60 novih. U praksi neće bit tako, u prošlogodišnjim sortama ostalo je još puno skrivenih favorita koji nisu stali u ovih najboljih 40 obrađenih u tekstu, sorte koje moram ponovo isprobati ove godine, da ih detaljnije istražim. Tako da će i ove godine ostati dio sorti neisproban, želje kod nabavke sjemenja uvijek ispadnu veće od realne mogućnosti sadnje.

Australija

• AUSSIE – Australac – krasna velika beefstake sorta
• TASMANIAN YELLOW – Tasmanijac, velika žuta mesnata sorta, rano kreće s plodovima i rodan, vrh od žutih sorti

Austrija

• SMARAGD – Austrijanac, atraktivnog prugastog izgleda, sličan bjeloruskom Don Juanu (barem izgledom, nisam ga još probao)

Azija

• FANTOME DU LAOS – Paradajz iz Laosa, mesna bijela sorta, u stvari lagano žuta, s minimalno kiselosti

Belgija

• GIANTI BELGIUM

Bjelorusija

• DON JUAN – Opisano gore u tekstu

Bliski istok

• OMAR’S LEBANESE – Veliki beefsteak iz Libanona

Bosna i Hercegovina

• BOSANSKI ŽUTI

Bugarska

• BULGARIAN HALA – Veliki crveni mesnati Bugar. U potrazi sam z savršenim Bugarom, ovaj je sezona 2023. pa ga nisam još probao.
• MILKA – Milka je Bugarka, veliku crveni beefsteak s malo koštica
• PLOVDIV – Opisano gore u tekstu

Francuska

• ADORA (EXP BSM F3 I F5) – Adora iz Lidla – peta generacija, nadam se stabilna
• BIANCA GRANDE – Velika bijelo-žut sorta. Slatka
• BRIN DE MUQUET – Veliki francuski cherry, sladak
• COUILLES DE TAUREAU – Opisano gore u tekstu
• LA CADERO – Opisano gore u tekstu
• LA CAROTINA – Opisano gore u tekstu
• NUIRE DE COSSEBOUF – Francuska, spljošten s dubokim rebrima purpurne boje. Neobičnog je okusa. Bilo je nekih sumnji kod kolekcionara da je to neka varijanta Purple Calasbah.
• TETON DE VENUS – Opisano gore u tekstu

Grčka

• SANTORINI – Opisano gore u tekstu
• SOLUN GRČKA – Grk, jedan od poznatih paradajza, crven, 150-180 grama, dolazi za 55-68 dana od presađivanja

Hrvatska

• ALJMAŠKI – Srednja sezona, rodan, crveni, 300-500 grama, okus starinsk
• BOLTOVO SRCE
• BRAČKI JABUČAR – crveni, krupan (i do kile), mesnat, relativno mekan…sredina sezone
• CRNKOVIĆ
• CURA IZ DICMA – mislim da mu je ime dala teta Mira jer ga je dobila od momka s Brača čija cura (iz Dicma) održava ovu sortu. Kaže: predobar je…i ne samo to nego i krasan…lijepe crvene boje kod mene je dosezao težinu do 500gr, zorio i poslije prvog mraza sredinom listopada…
• DUBROVAČKA-KOLAR
• GREEN ERICA PLUM – Križanac od Čačana iz Osijeka – green tiger i neki šljivar mislim
• HERCEGOVAC
• PILL BOX RED – Stara sorta iz Slavonije, mada ime ne zvuči tako. Dražen iz Osijeka ju je raširio, a njemu je sjeme donijela neka cura s pričom da to generacijama čuvaju u familiji, a donijela je sjeme u kutiji od bekih tableta pa zato Pill box ime. Paradajz je čisti šećer, teksture ko lubenica
• STARINSKO SRCE
• VRBNIČKA RAJČICA
• ZAGREBAČKA RANA
• ZZN / ZEMLJA ZA NAS
• ŠIBENSKI ŠLJIVAR – Šibenski šljivar i Brački jabučar su jedine hrvatske sorte rajčice koje su na Sortnoj listi EU…i za jednom i drugom sortom sam tragala više od četiri godine (teta Mira)…Šibenski šljivar je niska sorta, 35-50 gr., intenzivno crvene boja, blago žućkast pojas kod peteljke, jako rodan, nema koljence na peteljki i lako se bere
• ŽRNOVSKA (DIVOVSKA) POME – Žrnovnica kod Splita, stara sorta
• ŽUPSKO VOLOVSKO SRCE

Italija

• BELMONTE
• COSTOLUTO FIORENTINO – Rebrasti Firentinac, jedna o poznatijih talijanskih sorti
• DOMINGO – Rekorder po veličini, potječe sa Sicilije
• DRAPEE – Oblikom paprika, teksturom paradajz
• GIGANTE DEL RE – Talijanski rebrasti veliki beefsteak, kako mu i ime kaže, porijeklom iz Pijemonta.
• PANTANO ROMANESCO
• PIENNOLO DEL VESUVIO – Nalik na grozd, rodni cherry s Vesuva, sladak ko med, u suši rađao ko da je na Vesuvu. Cherry za svaku preporuku, nadam se da će dogurati do kasno u jesen kako samo cherryji znaju
• PIZUTO DEL MONTE SOMA
• PRINCIPE BORGHESE
• ROMA – Sorta koju nađete i u boljoj samoposluzi. Zanima me kakav će biti uzgojen u vrtu.

Južna Amerika

• ANDSKI PARADAJZ (ANDEN HORN) – Oblika rog paprike, sorta zaista potječe sa Anda
• LITSCHI – Voće koje me oduševilo 2022. godine kad sam ga prvi put zasadio, narasla je ogromn drvo, grm, pun plodova veličine oveće trešnje, a okusa nešto između jagode i paradajza s natruhama tropskih aroma, divota, sve sa njega pojeo sam direkt u vrtu, ništa nije stiglo do kuće. Ima sam samo jedan grm na Medvednici, baš me zanima kako će uspjevati u Lici. Osim što je ukusna, biljka je i lijepa, uočljiva, s krasnim cvjetovima koji se konstantno otvaraju sve do prvih mrazeva.
• PERUANSKA JAGODA – Rođak tomatilja, naraste u košuljici, biljka koja je bliži rođak paradajzu nego jagodi. Zovu je još i andaka jagoda. Nije takav raritet kao tomatiljo, ova ima dobru cijenu na tržištu, na glasu zbog protuupalnih i antioksidativnih svojstava.

Kanada

• KANADSKO SRCE – Rane sorte, a ova bi trebala biti takva po imenu, obično budu sitne i neutralne aromom, nedostaje im one kompleksnosti. Zato mi je Kandska rana bila možda i najugodnije iznenađenje 2022. godine, sve je ono što ne očekujete od rane sorte. Vrhunski paradajz.

Kosovo

• KOSOVO – jedna od najukusnijih sorti uopće – donio ju je Glen Parker, pripadnik mirovnih snaga s Kosova na Novi Zeland… ružičasto srce, do 1 kg, dolazi za 67 dana od presađivanja..

Makedonija

• ASLEIGH – Makedonac iz sela Lazec, mesnat, malo koštica, kasnije dozrije
• MAKEDONSKA STILIN – Paradajz kojeg su dobavili Stilini na tržnici u Skopju
• MAKEDONSKI DOLGAVES – Rana sorta, sočan, sladak šljivar, može duže srajati nakon branja

Nizozemska

• NIZOZEMSKI BALKONAŠ

Njemačka

• GERMAN GOLD
• MAMOUTH GERMAN
• PUTNIČKI – Opisan gore u tekstu
• RED OCEAN – Tamno crveni, aromatičan
• TIDWEL GERMAN – Amerikanizirani Nijemac, uzgaja se po Americi već stotinjak godina, ružičasti beefsteak s minimalno kiselosti

Poljska

• POLISH GIANT
• POLISH LINGUISA – Stara sorta koja je davnih godina iz Poljske došla do Amerike, duguljasti mesnati paradajza

Portugal

• MICHAELS PORTUGESSE MONSTER – Ogromni Portugalac, zato je monstruozan u imenu, sorta nosi ime po Englezu Michaelu koji je pronašao sortu na placu u Portugalu 2006. te raširio sjeme

Poljska

• POLISH GIANT
• POLISH LINGUISA – Stara sorta koja je davnih godina iz Poljske došla do Amerike, duguljasti mesnati paradajza

Portugal

• MICHAELS PORTUGESSE MONSTER – Ogromni Portugalac, zato je monstruozan u imenu, sorta nosi ime po Englezu Michaelu koji je pronašao sortu na placu u Portugalu 2006. te raširio sjeme

Rumunjska

• ROSI DE HIDA

Rusija

• BABUŠKINO – Sa sjevera Rusije, otporan na hladnoću, navodno se može i u zemlju sijat direkt kako je navikao na zimu
• BEAR PAW (MEDVEZHYA LAPA) – Rus iz Sibira, otporan, crveni, podnosi suše, odličan za kuhanje
• BLACK FROM TULA – Ruska delikates, u žargonu paradajza prozivaju ga i da je “spicy” zbog intenzivnog okusa.
• BLACK SEA MAN – Rani i niski crni Rus, tamno crveni sa zelenim ramenima, uspjeva i na balkonu (probat ćemo)
• ENJIR ROZOVII – Rus, hladnije klime i kratka ljeta
• JAPANESE BLACK TRIFELE – Nije japanski nego sibirski, nije ni crn nego maslinasto zelen. Nije ni tartuf nego je oblika i veličine kruške, Rusi ovu sortu zovu još i “černa gruša” (crna kruška). Čudna sorta – list mu izgleda kao od krumpira – po legendi paradajzi s takvim listom su otporniji na bolesti
• KHLEBOSOLNYIE – Ova sorta je u Rusiji ono što je Rosa de Barbastro u Španjolskoj, prestiž.
• KORICHNEVYI SAKHAR (BROWN SUGAR) – Rus, iz familije ruskih tamnih paradaja, sladak, navodno adaptiran na hladna i kratka ljeta, poput Like.
• MALAKHITOVAYA SHKATULKA – Stara ruska sorta neizgovorivog imena, najbolje što se može dobiti od velikog zelenog paradajza. Dosta brzo propadne nakon branja, treba ga što prije iskoristiti.
• ORLOV KLJUN (ORLINYI KLYUV) – Orlinyi Klyuv je iz Sibira, otporan na hladnoću, paradajz završava u zavrnutoj špici oblika orlovog kljuna
• PAUL ROBESON – Stara ruska sorta, mada imenom ne zvuči tako. Vjerojatno i planetarno najpoznatija od ruskih sorti. Priča oko imena sorte je interesantna, uključuje jazz, Staljina i hladni rat.
• PETR ILI CAZANOVA – Opisan gore u tekstu
• SHIMBLENG
• SHUNTUKSKY VELIKAN – Iz ruskog sela Shuntuk (Republic of Adygea, sjeverni Kavkaz) – veliki, mesnati, visoka biljka, može stajati duže nakon branja
• SILVER FIR TREE – Ruska Srebrna jela (Silver Fir Tree) Lirim Kastrati među paradajzima. Brzi paradajz, dozrije prvi. Nužno je to u Lici zbog kraćeg ljeta. 2021. je klima u Lici bila iznimno nježna prema paradajzima, bez tradicionalnih magluština i kiša jesenjih, skoro ni jedan paradajz se nije razbolio, ali ne treba se tome nadati svake godine.
• VECNYI ZOV – Determinirani rodni Sibirac, za hladnija podneblja
• VOLGOGRADSKI – Naručio sam sjeme s neta zbog imena, sorta koja potječe iz Volgograda, ex Staljingrada. Od svih mjesta gdje me do sada zantiželja odnijela, Volgograd svakako spada u najluđa. Ova sorta nije izbirljiva i ne zahtijeva pažljivo održavanje, klasičnog je izgleda. Rana sorta.
• YANTARNAYA KOMNATA (AMBER ROOM) – Ruska žuto-zelena sorta
• ČIO ČIO SAN – Šljivar za kuhanje, raste u klasteru

Sjeverna Amerika (SAD)

• 100 POUNDS – Veliki rebrasti monstrum, kasno dozrije i dugo može stajati nakon branja
• 1884 – Pod ovim imenom sorta se prati od 1884. i velike poplave rijeke Ohio, tad je neki momak u naplavini donesenoj ko zna od kuda pronašao ovu biljku s plodovima, poplava ga digla iz nečijeg vrta uzvodno. Beefsteak okusa starog paradajza.
• ABE LINCOLN – Stari američki beefstake, sorta iz 1923.
• AFRICAN QUEEN – Beefsteak iz Sjeverne Karoline gdje je navodno došao s Kariba pred stotine godina. Krumpirov list, otporan, rani za beefsteak
• AFTERNOON DELIGHT – Dvobojni žuto crveni beefstake sa crnim vrhom, navodno za duže stajanje
• ALASKAN – Rana sorta, ništa posebno okusa, regularnog oblika, posebno je to što je rana
• AMANA ORANGE – Iz Iowe – veliki žuti, sladak, tropske arome
• AMETIST JEWEL – Opisan gore u tekstu
• AMIŠ PASTE – Opisan gore u tekstu
• ANDREW RAHART’S JUMBO RED – Beefsteak iz New Yorka
• BANANA LEGS – Žuti veći šljivar, determinirani, naraste do metar i dvadeset maksimalno, mesmat, s malo koštica, sladak, bez kiselosti
• BANDED AMAZON – Amazonac je manjeg grma, determiniran, ploda sličnog Pink Berkelyju
• BIG ZAC – Iz New Jerseya, za natjecanja u veličini, navodno prosjek preko kile, bude i po šest kila. Sladak
• BLONDE BOAR – Blijed momak, ima zelene pruge koje požute kad dozrije. Nastao na Wild Boar Farms Tomatoes iz Napa Valley u Kaliforniji. Hvale ga ga je okusom bogatiji od ostalih blijedih svijetlo žutih paradajza. Sezona 2023. pa ga nisam još probao.
• BLUSH TIGER – Opisan gore u tekstu
• BRANDYWINE BLACK – Tamna varijanta Brendywinea
• BRANDYWINE COWLICK – Opisan gore u tekstu
• BURACKER’S FAVORITE – Amerikanac s Appalachian gorja, americana folk paradajz
• CHURCH – Tamo negdje osamdesetih pa s prelazom na devedesete Australija i Novi Zeland imali su sjajnu scenu koja se mogla ravnopravno nositi i sa Engleskom ili Američkom. Pioniri te scene bili su Australski The Chruch čiji sjajan album The Blurred Crusade iz davne 1982 sadrži natruhe onoga što će REM raditi pet godina kasnije i engleski Showgaze bendovi tek u devedesetima. Kao triviju s zagrebačkog koncerta The Church zapamtio sam su svi u bendu vegani. Ovaj paradajz nema poveznice sa Australijom, samo me naziv poveo k dragom bendu. Paradajz Church, rodni američki crveni beefsteak, porijeklom je iz Virginie te navodno ima veze s nekim crkvenim vrtom.
• COPER RIVER – Napa Valley, California – šareni beefsteak
• DR. WYCHE – Velika narandžasta sorta, tropski okusi
• DUTCHMAN – Ponekad američki paradajzi nose neki naziv s druge zemljpisne lokacije, npr. imaju “german” ili “african” u imenu. Kod takvih se trudim pronaći priču potječu li zaista iz Njemačke ili Afrike. Dutchman ne potječe iz Nizozemske.
• EVERETT’S RUSTY OXHEART – Atraktivan višebojni, žuto, zeleno, crveno
• FIRST ON THE FIELD – Rana sorta, za hladna podneblja
• GREEN TIGER – Interesantne nijanse tropskog voća u okusu, s natruhama ananasa. Skadak, a opet ugodno kiselkast i slankast. Koncentracija jakog okusa u malom pakiranju. Preporuka, čini mi se otporan i rodan, a zanimljiv i kao primjer paradajza različit od onoga što ste do sada poznavali kao paradajz. Biljka vrlo brzo sfrče i objesi lišće pa izgleda kao na samrti, ali to je izgleda odlika te sorte, jer svaki mi je tako izgledao da bi na kraju odlično rodio.
• HOY – Veliki beefsteak, naraste preko kile plod, i to ne u priči nego je zaista i izrastao u Lici na kilu. Dosta vodenast, ne može dugo stajat nakon branja, a realno ne znam što bi radio od paradajza od kilu, ne možeš to pojest uz paštetu.
• INDIGO BLUE BERRY – Komplet crni cherry, pun antioksidansa
• JAZZ
• JULIA CHILD – Krumpirov list, beefstake, sorta nađena 1997. u nekom američkom vrtu, očito kod Julije. Sjajan američki beefstake.
• KELOGG’S BREAKFAST – Zapadna Virginia – sladak, otporan, mesnat s malo koštica
• MAMMIE BROWN’S PINK – Sačuvan u vrtu Mamie Brown iz West Virgine, sjeme ke 1995. donirala njena unuka kao omiljen bakin paradajz. Pink beefstake oblika srca.
• MARIANNA’S PEACE
• MATE’S BIG PINK HEART
• MATT’S WILD CHERRY – Meksikanac. Sitni crveni cherry, rodan, sladak, otporan za kasnu sezonu
• MINI INDIGO CRNA – Indigo crna boja, baš crna, pun antioksidansa
• OZARK SUNRISE – Veća indigo sorta, puna antioksidansa
• PINK BERKELEY TIE-DYE – Opisan gore u tekstu
• RUTGERS – Opisan gore u tekstu
• SCABITA
• SIOUX
• SPUNDAKE – Opisan gore u tekstu
• STRIPED CAVERN – Sorta za punjenje, poput Yellow stuffera
• STUMP OF THE WORLD – Američki pink beefstake
• SUPERSWEET 100 – Možda jedini hibrid na listi, slaki cherry trebao bi biti otporan, rodan kako samo hibridi jesu
• TENNESSIEE SURPRISE – Žuto-narandžasti s crvenkastim mesom, sorta pronađena u Tennesseeju 2006. u vrtu neke starice koja ga je uzgajala ne sjeća se od kojih davnina
• TIFEN MENNONITE – Menoniti je religijska kršćanska grupa slična Amišima, dan danas se bave prvenstveno poljoprivredom. Centrala im je Ohio. Kao i Amiši, i Menoniti moraju imati svoju sortu paradajz. Evo je, klasika crveni američki beerstake. Karasan, rodan, rano dozrije.
• TUMBLING TOM – Viseći cherry
• VIRGINIA SWEETS
• YELLOW STUFFER – Neobična sorta, radi se o “šupljem” paradajzu pogodnom za punjenje poput paprike.

Srbija

• BORAK – Opisan gore u tekstu
• DŽINOVSKI – Srpski velikan, kako mu i ime kaže
• GRIHTMIRE’S PRIDE
• HOMOLJSKI JABUČAR
• KAFANA MARIJAN – Sjajan srpski paradajz kojeg poslužuju u Kafani Marijan između Niša i Aleksinca, narezan kako treba, na odreske. Ne znam sortu pa sam mu ja dao ime.
• MORAVAC – Giga Moravac je potomak Džinovskog i nekog volovskog srca, velikog ploda
• SRCE IZ TRNAVE – Stara srpska sorta, Trnava je tamošnje selo, u Šumadiji, okusa koji vuče na slatko

Srednja Amerika

• COYOTE – Zuti cherry, sladak debelokožac, otporan, bujan i rodan
• NEGRO AZTEKA – Ultra slatki cherry, pobjednik među cherryjima
• PURPLE CALABASH – Najružniji paradajz, nepravilnog oblika te navodno najstarija imenovana sorta, krasi ga svježi zemljani okus, najbolji je uvod u okusom intenzivne sorte.
• TLACOLULA – Meksikanac, iz gradića Tlacolule na 1600 m nadmorske visine, zato se nadam da bi mogao u Lici uživat. Kasna sorta, rebrasta, lijepa, malo šupljikava, može se i puniti
• TOMATILJO MORADO – Tomatiljo je daleki srodnik paradajza, popularan u kuhinjama Srednje Amerike, najbolje šalše se od njega rade. Bitno ga je zasijati u zatvorenom na vrijeme u zimu jer biljci treba dosta vremena da se razvije pa kod presađivanja u svibnju već mora biti jaka i snažna. Ovaj ljubičasti tomatiljo iz Gvatemale je slađi od zelenog Meksikanca kojeg sam uzhajao 2022. godine. Zeleni su više namijenjeni za šalšu, ovaj je fin i svjež.
• TOMATILJO ZELENI

Turska

• EGE PEMBES

Ukrajina

• CRNI KRIM (BLACK KRIM) – Najpoznatiji predstavnik okusom intenzivnih “crnih” sorti s istoka Europe, gdje ih većina potiče s ukrajinskog Krima. Crnih sorti u imenu, bojom su tamnije crvene sa zelenom ili tamnijom kapom. U Englesku su ih donijeli vojnici po povratku iz Krimskog rata pa su se otuda te sorte raširile po svijetu.
• CRNI RUS – Crni Rus je, uz Crni Krim, vjerojatno najpoznatija stara crna sorta. Kad ga jednom razrežete uz večeru, onakvog izbrazdanog i često raspuklog, a cijela kuća zamiriše po njemu, znat ćete da je to paradajz kojeg ste oduvijek tražili.
• GARGAMEL – Trobojna rana sorta, otporna
• HURMA – Narandžasti Ukrajinac, kiselkast, s notama limuna, osvježavajući
• KUUM – Kum je veliki crveni Ukrajinac
• UKRAJINSKI VELIKAN

Uzbekistan

• TASHKENT STAR – Taskent je kod raspada SSSR-a, s 2.3 milijuna stanovnika, bio četvrti grad saveza po veličini, iza Moskve, Lenjingrada i Kijeva. Ovo sigurno niste znali. A paradajz, Zvezda Tashkenta, je lijepi trobojni žuto-narandžasto-crveni, s malo koštica.

Češka

• LEHRERTOMATE – Rodni beefstake porijeklom iz Češke
• ZLATAVA –

Španjolska

• GIGANTE DE GALICIA
• KUMATO – Španjolac, pogodan za duže stajanje nakon branja
• MORADO VEJER DE LA FRONTIJERA – Iz Cadiza, na jugu Španjolske, gdje je igrao notorni Igor Štimac
• MORUNO DE MADRID
• MOYA NOIRE – Križanac španjolske Moye i ruskog Paul Robesona. Vizualno interesantan.
• MUCHAMIEL – Španjolski beefstake sa zelenkastom kapom, ime mi znači “puno meda”
• NEGRO DE MONTE
• NEGRO DE SANTIGO – Iz španjolske Galicije, rijetka sorta, intenzivne arome
• POBEDILO DE LA JARA
• ROSA DE BARBASTRO – Opisana gore u tekstu
• ROSA DE PERALES – Roza je Španjolka iz Peralesa u Kastilji i Leonu, provinciji sjeverozapadno od Madrida. Manje razvikana Rosa od imenjakinje Rose de Barbastro, ali po meni vjerojatno i bolja, glatke arome i duže može stajati nakon branja.
• ROSA DE ZARAUTZ
• ROSADO DE LA SIERA ARACENA

Nerazvrstano

Ove sotre moram još istražiti, od kud potječu i koja im je priča. Većinom se radi od sortama koje sam ovu zimu nabavio te ih nisam još isprobao.

• ACCORDION – Harmonika, tako i izgelda, rebrasti paradajz
• AMBER KEYES – Zeleni cherry, rani, rađa u clasterima
• APRIKOSEN KIRCHE
• BIG RAINBOW
• BLUSHING BRIDE
• BRIMER
• BRONČANA
• CARBON
• FAT JACK
• GARDEN PEACH
• GERANIUM KISS
• HOMER’S GERMAN OXEART
• ILDI YELLOW CHERRY
• JIMTOMATO
• KALEDESCOPIC JEWEL
• LA VIEN ROSE
• LIPOLIST
• MONA LISA
• MORTGAGE LIFTER
• OLD GERMAN
• OVEN’S PURPLE
• PINK BOAR
• SAINT COLOMBE
• SGT PEPPERS – Križanac sorti German Red Strawberry i indigo OSU Blue, još jedan primjet aktualne revolucije novih sorti tamnih paradajza punih antioksidansa, ono što sam lani uzgojio aličnih novi sorti (Amethyst Jewel i Ozark) je nešto nevjetojatno
• STRIPER
• VERA’S PARADAISER
• VINTAGE VINE
• WINE XL