Uzgoj sadnica paradajza u stanu

Nemjerljiva je razlika između ograničene ponude sorti sadnica paradajza koje možete pronaći po vrtim centrima ili tržnicama te iznimno bogate lepeze sorti koje možete uzgojiti iz sjemena. Ali potrebno je planirati dva mjeseca unaprijed kako biste uzgojili paradajz iz sjemena, da bi ga mogli na vrijeme presaditi u vrt kada zatopli u svibnju.

Osnovno što vam je potrebno su organizacija, vrijeme i volja da to obavite u rano proljeće. Nije presudno neko posebno znanje ili iskustvo. Ja sam prvih sezona mnogo toga radio pogrešno pa sam opet uspio uzgojiti pristojne sadnice. Paradajz je jako otporna biljka za podizati iz sjemena, svašta može istrpjeti, barem u toj početnoj fazi uzgoja. Kasnije, nakon presađivanja na otvoreno, pretvori se u ćudljivog i zahtjevnog svata kojem svašta smeta, ali to nije tema ovog teksta. Ovdje ću opisati početni uzgoj sadnice paradajza, sve do presađivanja u vrt, s nadom se da će ovi savjeti nekome pomoći u uspješnijem prolasku kroz taj postupak. Htio bih ovaj tekst organizirati kao sažetak onoga što bih, iz sadašnjeg iskustva, savjetovao (malo) mlađem sebi koji kreće prvi put u uzgoj paradajza iz sjemena.

Osim uspješnih rezultata u podizanju zdravih sadnica, smatram da je estetski aspekt ovog procesa također intrigantan. Ne mislim ovdje na estetsko uređenje vrta, što je zasebna tema, već na vizualni dojam uzgoja sadnica u stanu. Nemojte doživljavati uzgoj paradajza tijekom tih nekoliko mjeseci kao opterećenje ili teret; naprotiv, uživajte u tome. Mlade biljke koje brzo rastu u elegantnim jednobojnim ili veselim šarenim posudama mogu biti i lijep ukras vašeg stana i balkona tijekom perioda uzgoja.

Sadim paradajze tek četvrtu godinu u većem obimu, odnosno petu ako računam ono nespretno nabadanje 2019. godine. Rezultate rekreativnog uzgoja zadnjih nekoliko godina mogao bih nazvati uspješnima pa bi htio podijeliti svoj način uzgoja rasada iz sjemena do kojeg sam došao kombinacijama upute iz literature s korekcijama koje sam naučio kroz pokušaje i pogreške. U tom isprobavanju često nisam vjerovao ustaljenim normama sve dok se sam nisam uvjerio (ili razuvjerio) u njih kroz vlastita iskustva.

Upute za sadnju paradajza koje pronađete po knjigama ili na internetu najčešće su pisane za uvjete koje vi nemate u stanu – nedostaje vam velika osunčana površina na kojima možete dva mjeseca držati one velike stiroporne ili plastične plitice, nemate gdje s vodom i prljavštinom koje izlaze iz njih jer je svaki odjeljak plitica šupalj za ocjeđivanje. Ukratko nemate kuću i dvorište s vrtnim staklenikom za uzgoj rasada, imate stan u kojem živite te vam je potreban način da uzgojite pokoju sadnicu, ali da stan ostane čist, da prozorska daska ne upije fleku od vode, da vas ostali ukućani ne mrze zbog “vašeg paradajza”. Odnosno potreban vam je način da uzgoj rasada bude uspješan, ali uz to i čist kao “u apoteci”.

Kada krenuti?

Držat ću se ovdje zvaničnih uputa: dva mjeseca prije presađivanja u zemlju. Za kontinentalni dio Hrvatske to bi bio negdje početak ožujka, jer paradajzi u zemlju mogu tek kad se zemlja ugrije te kad više nema opasnosti od jutarnjeg mraza – to bude najranije početkom svibnja na kontinentu, a i tad tek ako je prognoza za narednih desetak dana povoljna.

Ja već nekoliko godina eksperimentiram s djelomičnom ranijom sadnjom sjemena, već u siječnju, koje rezultira većim sadnicama kod presađivanja u zemlju, da vidim mogu li tako dobiti raniji i bolji urod, moram preispitati i ta utabana pravila, ali još je prerano za rezultate tog eksperimenta.

Ako u zemlju presadite prekasno, iza polovice lipnja, iz mog iskustva uglavnom džaba ste krečili. Takva biljka neće stići dozrijeti plodove prije nego ju jesen pomete. Slično tome, prerana sadnja je česta greška koju svi napravimo, kad smo na proljeće nestrpljivi da napokon sve krene te na prvi topliji vikend ubacimo sadnice u još uvijek hladnu zemlju. Ako takve sadnice i prežive, one će se prvih par tjedana boriti za goli život i opstanak u hladnoj okolini te takav stres i zastoj u rastu kasnije neće nadoknaditi.

U što saditi?

Moja preporuka: u plastične prozirne čaše, one za dječje rođendane. Navodno će ih EU povlačiti iz prodaje, zato požurite u nabavku. Većina trgovina ih više ne drži, Konzum ima valjda neku staru zalihu, a i u Plodinama sam ih pronašao povoljno. Uzmite one veće, od 4 deci ili pola litre. One manje su premale, iz njih bi brzo morali presađivati u veće posude. Ako imate kakav party za kojeg nabavljate jednokratne čaše, uzmite te iz Konzuma i sačuvajte ih nakon zabave za sadnju paradajza.

Probavao sam razne varijante posuda za sadnju: papirnate, stiroporne, namjenske plastične plitice, ali najbolja mi se pokazala obične plastična prozirna čaša. Izgleda mi kako i korijen biljke voli toplinu koju dobiva kad sunce zagrije supstrat kroz prozirnu plastiku.

U čemu saditi?

U supstratu za sadnju – onom iz vreće kojeg kupite u trgovini. Najbolji supstrati su Brill ili Klasmann Potgrond – naći ćete ih u većim vrtnim centrima, npr. za Zagreb u Flori na Žitnjaku ili u onom malom u lijepoj kući u Podsusedu uz Bolognu. Vreća tog kvalitetnog supstrata za sadnice je petnaest eura. Prvih godina sam uzimao u Lidlu onaj njihov supstrat gdje imaju 50 litara vreću na akciji svako proljeće za po tri eura. Raslo je i iz toga. Al jednom samo imao dosta veliki pomor tek izniklih biljki, vjerojatno zbog nekog virusa u supstratu iz Lidla. Prošle godine sam uzeo taj “skupi” Klasmann supstrat i vidno je bolji od onog iz Lidla. Ako ste umjereni u broju sadnica, jedna ta vreća od 50 litara dosta vam je za sav rasad u stanu, tako da na jednoj vreći nije neka značajna ušteda u cijeni u odnosu na Lidl, uzmite kvalitetan skuplji supstrat. Također je preporuka uzeti ga svježeg kad krećete s uzgojem, ako vam je ostao neki u garaži u vreći od lani, nemojte taj koristiti, imao je vremena za razviti svakakve boleštine koje mogu nauditi sadnicama.

Probavao sam i one mini bombice za sadnju što budu povoljno u Kauflandu, ali nisam nešto zadovoljan s njima. U stvari veselo krene biljka iz toga, ali kasnije ako je jednom preskočite zaliti odmah se posuši jer taj tuljac ništa vlage ne akumulira. Te uglavnom ne može dva mjeseca ostati rasti samo iz te patrone, opet mora kasnije u neku posudu sa zemljom pa ste opet na istom kao da je od početka bila u posudi.

Kako saditi?

Napunite plastičnu čašu sa supstratom (zagrabite u vreću sa čašom). Lagano nabijte taj supstrat u čašu, jer korijen paradajza kasnije ne voli zračne džepove. Bacite 2-3 sjemenke na to – nakon toga najbolje posipati pola centimetra supstrata po sjemenu (bez nabijanja) ili vrhom olovke utisnuti sjeme u supstrat (ako ste u stanu već pa posipanje za sobom povlači i prljanje okolne površine). Onaj prvi korak, punjenje čaša sa zemljom te po potrebi brisanje čaše s papirnatim ručnikom najbolje je odraditi negdje u garaži ako imate tu mogućnost, da ne pretačete zemlju u stanu, to nikad ne ispadne skroz čisto.

Nemojte čašu skroz do vrha napuniti – na taj način kasnije ćete manje prljati kod zalijevanja, a ostaje vam mogućnost naknadnog “boosta” biljke s dosipavanjem supstrata – objasnim ovo kasnije.

Da pojasnim ovo 2-3 sjemenke. Paradajz u pravilu ima visoku i brzu klijavost. Za razliku od paprike. Ili najgoreg rođaka – patlidžana. Njega posadite pa se dugo pravi mrtav, morate ga tjednima moliti da izviri. Paradajz obično već nakon nekoliko dana probija iz zemlje. Od deset sjemenki paradajza, ako je sjeme kvalitetno, isklijat će vam njih osam, devet, ponekad svih deset. Ako sjeme stoji par godina taj postotak će nešto opadati, ali u pravilu nećete imati problema ni s nekoliko godina starim sjemenjem. Dajte mu vlage i topline te evo ga, vrlo brzo izbija van.

Kako klijavost nije 100%, da izbjegnete posude u kojima ništa ne isklija, posadite bar dvije sjemenke. Ja obično sadim tri – razmaknute – pa kad proklijaju sve tri kasnije – dvije presadim u nove posude kad biljka malo ojača, koji tjedan nakon klijanja.

Kako označiti sorte kod sijanja?

Jako bitan korak, iako se u startu možda ne čini tako. Meni je nekoliko godina trebalo da uđem u uspješnu praksu s označavanjem. Prije nego bacite sjeme u čašu, napišite na čašu o kojoj sorti se radi. Nemojte misliti da ćete kasnije napisati, za sat vremena nećete se više sjećati koju sortu ste posadili u koju čašu.

Probao sam ranije markerom pisati direkt na čašu, lijepio naljepnice, zabadao one plastične oznake na koje sam pisao – sve nabrojano se pokazalo nepouzdano. A najgore kad izraste velika biljka na ljeto, grozdovi ukusnog paradajza na njoj, a vi niste sigurni koja je sorta jer se u tih pet mjeseci, koliko je proteklo od ožujka, izgubila ili isprala oznaka. Nakon toga više nema smisla iz takve neimenovane sorte uzimati sjeme za nagodinu. Neke sorte su prepoznatljive iz aviona, ali često pojedine slične sorte ne možete biti sigurni u prepoznavanju samo na bazi ploda.

Za označavanje meni se nabolje i najelegantnije pokazala naljepnica (može i komad papira), rukom ispisana, te komad onog širokog prozirnog selotejpa za kutije nalijepljeno preko nje, da zaštiti natpis od vlage. Bez toga puno puta mi je vlaga uništila natpis u dva mjeseca do presađivanja u zemlju

Gdje držati posude dok ne proklija sjeme?

Na mračnom i toplom mjestu. Tako je: mračnom. Sjemenju ne treba svjetlost da proklija. Štoviše, smeta mu, ako ga odmah stavite na sunce, ono će isušiti zemlju. A sjemenju treba vlaga, kod klijanja supstrat vam se ne smije osušiti.

Za dobiti vlagu svakako nabavite onaj raspršivač (fajtalicu za veš) – ima ih u Pepcu za par kuna, ali ti se brzo raspadnu. Meni se najbolja pokazala neka iz DM-a, mislim da u njoj prodaju destiliranu vodu. Nakon što posadite sjemenke našpricajte površinu s vodom. Kako bi zemlja držala vlagu i ne bi se isušivala, dobro je zatvoriti čašu – preporuka s interneta je bila da se koristi kuhinjska folija i gumica, kao teglica zimnice u neka stara vremena. Ali meni se to pokazalo petljavo i komplicirano sve dok nisam slučajno pronašao idealan mehanizam za držanje vlage: plastične prozirne Ikea kutije. U ovoj fazi klijanja još nije bitno da su prozirne, kasnije će biti. Potrebno je napunite plastičnu kutiju sa zasađenim plastičnim čašama, zatvorite poklopac kutije da napravi unutra vlažnu kupku i ostaviti negdje u mraku, na toplom, gdje ne smeta. Kod mene stoji u špajzi. Jednom dnevno, ujutro ili naveče, dignite poklopac da pustite zraka, po potrebi nafajtate vode, provjerite jel koji paradajz proklijao i izvirio te zatvorite kutiju do iduće prozivke.

Što kad proklija?

Kada je paradajz proklijao, vidite ga jasno da izviruje iz supstrata, brzo s njim na sunce. Biljka bi brzo stradala da je ostavite u mraku jer bi u tom slučaj krenula ubrzano rasti u potrazi za suncem te bi dobili izdužene tanke sadnice koje nakon toga uglavnom uvenu. To sunce najčešće je prozorska daska, al bitno je da je prozor na jugoistoku/jugu/jugozapadu jer paradajzu u pravilu treba barem šest sati direkt sunca dnevno. Proći ćete granično i sa čistim istokom, ali s prozorima koji naginju sjeveru nećete.

Ako imate pogodan prozor na sunčanoj strani (ulice) evo ideje koja se meni pokazala odlična: podmetnite neku komodu/stol do visine prozora – te na njega stavite one Ikea prozirne plastične kutije (ne moraju biti Ikea, mislim da Pepco ima najjeftinije), ovoga puta bez poklopca (zelenoj biljci treba zraka za fotosintezu). Ovo sam prvi put primijenio kada smo lani posvojili mačka u familiju, a zvjerka imala pik na tek proklijale nježne biljke. Čim paradajz malo poraste više mu mačor ne prilazi, nije mu više drag, biljka paradajza otpušta prepoznatljiv miris kad protresete biljku, miris koji odbija napasnike. Kad su mi prve godine sadnje paradajza susjedove ovce provalile u vrt u Lici, sve su izgazile i pobrstile, osim paradajza, njega nisu ni takle. Paradajz je opasan igrač. Ali dok je biljka nježna vlat tek proklijala iz zemlje i nema još taj obrambeni mehanizam razvijen, mačor ih je s guštom čupao van. Onda sam se u nevolji sjetio prozirnih Ikea kutija što na vrhu ormara obično sadrže neki junk koji više nikada nikome neće zatrebati. Ta kutija, osim što je mlade paradajze spasila od mačora, pokazao se da ima i brojne druge benefite: spomenuto držanje visoke vlage za brže klijanje kada se hermetički zatvori s poklopcem, pušta sunce tako da kasnije paradajz može biti stalno u njoj, drastično pojednostavljuje zalijevanje – jer bi natrpate u nju koliko stane tih plastičnih čaša, ovisno o veličini kutije njih 10, 15 ili 20, te sve zalijete zajedno, bez da brinete što zalijevate okolo – nepropusna kutija drži sav višak vode.

Prvih par godina pretjerivao sam u svojoj iluziji “urednog” uzgoja rasada pa nisam slušao preporuke s neta te nisam bušio rupe na dnu posude. U tom slučaju potrebno je paziti da biljke ne zalijete previše, jer posuda nema odvodnog mehanizma da ispusti višak vode, treba lagano kontrolirano navlažiti s fajtalicom svako jutro/večer. Kad za Uskrs odete na more pa pošaljete tetku da zalije i ona istrese dva deci vode u svaku posudu, onda ste u problemu. U stanu zaista je puno elegantnije manevrirati s posudama koje nemaju probušeno dno, ne trebaju tacne ispod njih te svi problemi oko čišćenja i održavanja koji s time nastaju. Međutim puno bolji rezultat dobijete ako probušite te rupe na dnu posude, meni se najbolje pokazalo uzeti lemilicu u Lidlu za par eura te s njom učas izbušite sve plastične čaše, bilo odmah u početku dok su još prazne ili kasnije kad su već napunjene sa zemljom. Ne radi se ovdje samo o ocjeđivanju nego i o drukčijoj tehnici zalijevanja takvih odozdo probušenih čaša. Njih poslažete u opisanu plastičnu kutiju te samo izlijete par deci vode na dno te kutije. Odnosno nije potrebno zaliti svaki paradajz zasebno, štoviše čak je i poželjno ostaviti površinu supstrata suhu čim je biljka razvila korijen u dubinu, jer time prevenirate razne zaraze i štetnike koji vole površinsku vlagu. Zemlja će osmozom povući vodu kroz rupe na dnu te najbitnije, paradajz će vam bolje rasti. Ne znam ovo objasniti, ali paradajz puno bolje napreduje kada ga zalijevate “odozdo”.

Najbitnije od svega ovoga je da mladoj biljci date dovoljno svjetlosti te uz ovo “donje” navodnjavanje vrlo brzo će vam nastati džungla. Ako nemate pogodnu osunčanu poziciju prozora ili je proljeće iznimno oblačno, može se uzeti i umjetna UV rasvjeta, povoljno se naruči s Aliexpressa – tako da kad je noću upalite onakvu ljubičastu da susjedi pomisle kako uzgajate neku drugu biljku. Tu rasvjetu bitno je postaviti na malu udaljenost od biljke, oko par centimetara, jer male ili nikakve koristi od nje ako je previše udaljite od lista. Dobio sam neke preporuke za modele te umjetne rasvjete, čak sam i naručio, ali nisam imao potrebe isprobavati jer uz moju staklenu stijenu u dnevnom boravku rasad odlično raste i bez toga.

Kasnije u vrtu, nakon presađivanja, dobro je izbjeći zalijevanje lišća paradajza kada je god to moguće, jer svaka vlaga pogoduje gljivičnim bolestima koje su najveći neprijatelj svakog vrtlara – tada uvijek se trudite kod zalijevanja da listovi ostanu suhi. Navodno i tehnike otkidanja donjih grana biljke kasnije pomaže u smanjenju gljivične zaraze. Ali u fazi rasada, prva dva mjeseca biljke, nisam primijetio da to imalo šteti biljki, tako da ne morate u stanu toliko paziti da biljci ostane suh list u ovoj početnoj fazi rasta.

Kako izbjeći izduživanje sadnica?

Biljka koja živi kao bubreg u loju, s dovoljno vlaga, na stalnoj sobnoj temperaturi, često “previše” izraste u ovoj fazi. Stabljika tada ne stigne pratiti ubrzani rast te postane tanka i krhka za veličinu biljke. Ovo se dešava čak i kad imate dovoljno svjetlosti, a osobito bude naglašeno ako uz sve ovo nabrojano biljka još pokušava rastom dohvatiti više sunca. Evo jedan savjet kako očvrsnuti biljku da prvoj fazi ne raste previše u visinu: izvedite ih van malo na smrzavanje, ja to napravim negdje negdje dosegnu visinu od desetak centimetara. Neki lijepi topli dan u ožujku, kad je temperatura preko deset stupnjeva, iznesite onu cijelu IKEA plastičnu kutiju malo na balkon tokom dana pa ju vratite uvečer da im ne naškodi noćno spuštanje temperature. Najbolje iz prvo iznijeti u sjenu, da izravno sunce se stresira biljku skupa s nižom temperaturom od koje je navika. To malo “smrzavanje” doprinese tome da se biljka malo “stisne”, odnosno da shvati kako nije sve med i mlijeko. Time kasnije dobijete “čvršće” sadnice koje nisu previše izrasle u visinu.

Kad biljka poraste u plastičnoj čaši?

Na temu kako pomoći jadnom rasadu stisnutom u plastičnoj čaši da bude sretniji, imam jedan savjet: u nekoj fazi kasnije nasipajte mu zemlje do vrha čaše i našpricajte vode da to stisne. Paradajz ima zanimljivu osobinu da iz nadzemne stabljike biljka razvije korijen ako ima uvjeta za to. Zato se kasnije paradajz kod presađivanja u zemlju sadi na dubinu do prvi listovi su iznad površine, dio stabljike ode u zemlju čime biljka razvije bolji korijen jer novi korijen poraste iz do tada nadzemne stabljike. Ova metoda da taj razvoj korijena iz stabljike potaknete djelomično još u plastičnoj čaši je moja, nisam to nigdje pročitao.

One što je najkorisnije: nagradite biljku presađivanjem u veće tegle kad primijetite da je počela stagnirati u plastičnoj čaši. Jasno da ne možete sve, nemate toliko tegli, nemate toliko prozorskih dasku, ali fascinantno je koliko prebacivanje u veću teglu godi biljci. Dok njena braća stagniraju u plastičnim čašama i čekaju presađivanje u zemlju, paradajz s više dostupne zemlje brzo jurne u visinu i širinu, takav će imati i bolju startnu poziciju kod presađivanja u zemlju.

Tamo pred kraj kućnog uzgoja, netom pred presađivanje u zemlju, počastite ih s malo tekućeg gnojiva. Meni se odlično pokazao HomeOgarden, drže ga Pevec i Bauhaus, mislim da je litra oko 7 eura (to se razrjeđuje sa vodom u nekom omjeru prije zalijevanja).

I pustite sadnicama neku dobru muziku, to također vole.